Ocjena globalne klime za 2006 godinu
|
Prema mjerenjima koje
su obavljale zemlje članice Svjetske meteorološke organizacije (WMO),
globalna srednja prizemna temperatura zraka na 2 m visine u 2006.
godini iznosi 0,42 °C iznad prosjeka (1961.-1990.), koji iznosi
14,0 °C.
2006 godina je na temelju raspoloživih podataka ŠESTA u nizu najtoplijih
od 1861. godine od kako se vrše mjerenja. |

Odstupanja srednje temperature zraka od prosjecnih (izvor: NOAA)
|
|
Ukoliko se posmatraju
odvojeni proračuni za hemisfere, prizemna temperatura za 2006. godinu
za sjevernu hemisferu iznosi 0,58 °C iznad 30-godišnjeg prosjeka
koji iznosi 14,6 po čemu je 2006. godina ČETVRTA najtoplija, a za
južnu hemisferu odstupanje je 0,26 °C iznad prosjeka koji iznosi
13,4 °C što je svrstava u SEDMU najtopliju od kako se instrumentalno
vrše mjerenja od 1861. do danas.
Od početka 20 stoljeća, globalna srednja prizemna
temperatura je porasla za 0,7 °C, ali ovaj porast nije kontinuiran.
Od 1976. godine srednja globalna temperatura porasla je naglo i
to 0,18 °C po dekadi. Porast temperature na sjevernoj hemisferi
za period od 1997. -2006. je za 0,53 °C dok je za južnu hemisferu
porast za 0,27 °C. |
Regionalne temperaturne anomalije
|
Početak 2006. godine
bio je neuobičajeno blag u velikom dijelu Sjeverne Amerike i zapadnoevropskim
i arktičkim ostrvima, dok su u Aziji i Ruskoj Federaciji i djelovima
istočne Evrope vladali oštri zimski uslovi. Kanada je doživjela
njenu najblažu zimu i proljeće od kako se vrše mjerenja, Sjedinjene
Američke Države najtopliji period januar-septembar. Srednje mjesečne
temperature za januar i april na arktičkom ostrvu Spitsbergenu bile
su najviše od kako se mjeri sa anomalijama +12,6 i 12,2 °C.
Neprekidne ekstremne vrućine zahvatile su istočnu Australiju od
decembra 2005. do marta 2006. kada su zabilježeni rekordi, (drugi
najtopliji dan od kako se mjeri u Sidneju sa temperaturom od 44.2
°C prvog januara. Proljeće 2006. godine je bilo Australsko najtoplije
od 1950. godine do sada. Toplinski valovi su bili registrirani u
Brazilu, od januara do marta.
|

Toplotni val koji je zahvatio zapadnu Evropu od 12.-19. jula 2006.
(Izvor. NASA)
|
Neki dijelovi Evrope
i SAD su imali toplinske valove sa rekordnim temperaturama u julu
i avgustu.Temperature zraka u mnogim dijelovima SAD su dostizale
40 °C i više. U julu je temperatura zraka na 2m iznad tla za
Evropu bila najviša od kako se mjeri i ona je za 2,7 °C bila
iznad klimatološkog prosjeka.
Jesen 2006. godine (septembar -novembar) je bila
izuzetak u velikom dijelu Evrope od sjeverne strane Alpa do juga
Norveške i bila je za 3.0 °C toplija od klimatološkog prosjeka.
U mnogim državama ovo je bila najtoplija jesen od kako su počela
službena mjerenja. |
Produžene suše u nekim regionima
|
Dugotrajne suše nastavile su se u dijelovima
istočne Afrike uključujući Burundi, Đibuti, Eritreju, Etiopiju,
Keniju, Somaliju i Tanzaniju. Najmanje 11 miliona ljudi je bilo
pogodeno nestašicom hrane. Somalija je bila pogođena sa najgorom
sušom u proteklih 10 godina. Mnogi dijelovi Australije imali su
nedostatak padavina u 2006. godini kao u periodima 2002.-2003. i
1997. -1998.
Sušni uslovi u nekim djelovima južne i jugozapadne Australije traju
5 do 10 godina. U SAD, umjerene do izuzetne suše bile su u južnim
i jugozapadnim dijelovima, te u područjima zapadno od Velikih jezera.
Suša na jugu Brazila uzrokovala je značajne štete na poljoprivredi
početkom godine sa gubicima od oko 11% prinosa za soju. Jaka suša
bila je i u Kini. Milioni hektara uroda su bili oštećeni u pokrajini
Sečuan za vrijeme ljeta i u istočnoj Kini u jesen. |
|
|
Samo nekoliko mjeseci poslije rušilačkih ljetnih poplava u
istočnoj Europi u 2005. godini, jake padavine i topljenje snijega
u aprilu uzrokovali su velike poplave uzduž rijeke Dunav, kada
je rijeka dostigla najvišu razinu u periodu dužem od 100 godina.
Područja Bugarske, Mađarske, Rumunije i Srbije su bila najteže
pogođena sa hiljadama hektara poplavljenih površina i naselja,
a poplave su uticale na desetine hiljada ljudi.
|
|
Poplave na Dunavu (Beograd) april 2006 .
|
Smanjenje ozona iznad Antarktika i Arktika
|
Nastavlja se smanjivanje površine arktičkog
leda
|
|
25. septembra zabilježena je maksimalna površina
ozonske rupe iznad Antarktika od 29.5 miliona km2, veća
od prethodne rekordne površine od 29.4 miliona km2 koja
je zabilježena u septembru 2000. godine. |
 |
U 2006.
godini nastavlja se ubrzano smanjivanje površine arktičkog leda.
Srednje protezanje leda na početku septembra bilo je 5,9 miliona
km2,druga najniža vrijednost (prva je bila 2005. godine).
Računajući i 2006., septembarsko gubljenje leda je približno sa
8,59% po dekadi ili 60421 km2 po godini. |
|
| |
|
|